Kazalište u koje vole ići i maleni i veliki :))

Dakle.. Bila sam na predstavi 17.5.2010. , po prvi puta u životu na takvom nečem i mogu reći da sam se oduševila!!! Potpuno drugi doživljaj uživo od onog što vidiš na tv-u ili čuješ na radiu.. Ako netko slučajno nije čuo za Čarobnu frulu i ne zna o čem se radi sad čemo to malo pojasniti.. :)
Dakle, radi se o borbi između dobra i zla, ali nadasve o jednoj ljubavnoj priči... Priča počinje kako se mladi princ Tamino zaljubljuje u kraljičinu kćer Paminu nakon što je vidio njenu sliku. Ona je oteta, te mu Kraljica noći naloži da je spasi i da će zauzvrat dobiti Paminu na dar. U toj potrazi Taminu pomaže ptičar Papageno. Pamina se nalazi kod svećenika Sarastre te da bi je Tamino oslobodio moraju proći kroz razne kušnje.. U tome im pomažu čarobna frula i zvončići.. Na kraju, naravno, oni to sve uspješno izvrše... :)))
Uglavnom svakako preporučam!!! Opera se još izvodi 21., 26. i 28. svibnja! Jedino kaj se izvođači mijenjaju..

Je li netko gledao? Kakvi su dojmovi?

San Ivanjske noći jedna je od najčarobnijih i najzahtjevnijih Shakespearovih drama za uprizorenje. Ponajviše stoga što su i nakon 5 stoljeća njegove metafore nejasne, te postoje minimalno dva moguća čitanja; svijetlo i tamno.

Gavella se odlučila za svijetlo :) Što nije loše. Dapače.

Moram priznati da me se u cijloj priči najviše dojmilo sjajno scenografsko riješenje. Kako, u hrvatskim krizoznim prilikama, dočarati začarani lug, vile i mitološka bića? U ovom slučaju, crvenim zastorima koji su iskorišteni do maksimuma kao rekviziti, osvijetljenjem, akrobatima i minimaliziranim maskama. Možda zvuči blesavo, ali stavrno je pogođeno. I kostimi su dobri - očekujte moderniziranu verziju Shakespearea, no ne u tolikom mjeri da se doima pretenciozno (stih je i dalje podosta prisutan, no zanimaljiv je način na koji se koristi - ovdje je redateljski potez kistom doista dobar).

Što se tiče glume, predstava je krcata poznatim glumicima: jednog znate jer je legenda hrvatskog glumišta (Pero Kvrgić), a druge vjerojatno iz sapunjara i/ili humorističnih serija domaće produkcije, tj. trač rubrika (Ksenija Pajić, Hrvoje Klobučar, Janko Rakoš, Franjo Dijak, Sven Šestak, Bojana Gregorić, Nataša Janjić, Filip Šovagović itd.)

Ksenija Paić kao Hipolita/Titanija te Hrvoje Klobučar kao Tezej/Oberon osobno su mi bili katastrofa! Klobučar se toliko na sceni derao da su nas uši zaboljele, a u jednom trenu mu je netko iz publike dobacio "Daj se ne deri!", a Ksenija Paić je također malo pretjerala - u svemu. Po mom mišljenu, to je redateljsko, neuspjelo, riješenje.

Ostatak glumačke ekipe (osim Bojane Gregorić, koja je po dobrom starom običaju, loša, drvena i neuvjerljiva) je fenomenalan. Ok, Pero Kvrgić može samo stajati na pozornici i bit će genijalan, pa je tako i sada bio fantastičan Puk. Ozren Grabarić kao Vratilo (onaj kojeg pretvore u magarca) je neopisivno dobar. Doista ne znam kako da se izrazim, jer me već dugo nije toliko oduševila neka glumačka interpretacija - ako zbog ničega drugog, onda ovu predstavu morate ili pogledati samo zbog njega! Nataša Janjić (Helena) me također jako pozitivno iznenadila.

Anyway, sigurno niste bili u kazalištu 100 godina, pa odite pogledati ovog Shakespearea u Gavelli, "nećete požaliti" :)

btw, datumi prikazivanja u skoroj budućnosti: 25.11. i 2. 12. u 19:30 te 3. 12. u 11:00

Uživajte!

autor: Martin McDonagh
režija: Saša Broz
glume: Dražen Šivak, Srđan Grahovac, Adem Smailhodžić i Goran Bogdan
dramaturg: Nedžad Ibrahimović
scenograf: Dragutin Broz
kostimograf: Oliver Jularić
skladatelj: Saša Lošić
dizajner svjetla: Nikša Mrkonjić
prijevod: Nora Krstulović

Radnja: The Pillowman je drama jednog pisca, njegova brata i dva policijska istražitelja. Njih četvorica okosnica su napete dramske radnje. Kroz istražni postupak koji se vodi protiv pisca Katuriana Katuriana, bjelodanom postaje činjenica kako je čitav niz stravičnih zločina inspiriran, tj. odigran na temelju opisa iz njegovih priča. Pored pisca, optužen je i njegov mantalno zaostao brat Mihal. Iako je struktura dramskog teksta armirana radnjom policijske istrage, čitav niz različitih priča kao dokazni materijal u postupku ispričan je na sceni, što od strane samoga Katuriana, što od strane isljednika. Vrlo morbidna, skoro gotička atmosfera teksta čini da se on doživljava kao sadržaj najjezovitijih dječijih snova.

Tekst je u režiji Johna Crowleyja praizveden u National Theatreu  2003. a do kraja sezone dobio je i nagradu "Laurence Olivier" za najbolji dramski tekst engleskog govornog područja.

Što se tiče hrvatskog uprizorenja, garancija dobre zabave, boljereći grča u želucu i balansiranja na rubu sjedala (jer je takva predstava), zasigurno su izvrsni glumci. Dražen Šivak oduševljava u ulozi Katuriana, a Adem Smailhodžić sjajan je kao njegov brat Michal. Možda najsjajniji redateljski potez predstave jest brilijantno ocrtan ambivalenti odnos dvojice braće. Srđan Grahovac kao Tupolski bio je na momente neuvjerljiv, no zato je Goran Bogdan samom svojom pojavom već na početku izbrisao potencijalne negativnosti vlastite glume (kojih nije ni bilo) :) Sjajna glazba pridonosi općoj atmosferi.

Predstava koja vas puna 2 sata uistinu drži na rubu sjedala, što nije mala stvar. Ako uspijete detektirati gdje i kada igra (jer je do te informacije, izgleda, nemoguće doći), obavezno pogledajte!

gdje se to sada može pogledati?