"Pred nama se otvara 118 kratkih rezova koji funkcioniraju kao perforacija na filmu u koju ulaze oni kotačići fotoaparata koji ga pokreću pri svakom "okidanju", pri svakom pokušaju slikanja neke nove osobe, nekog zanimljivog prizora ili nepredviđene situacije. Upravo taj dojam imaju čitatelji koji krenu čitati roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" autora koji je svoj identitet otkrio tek što su se preko medija objavili rezultati šifriranog Natječaja. Riječ je o Robertu Rokliceru čiji se spisateljski nerv zaustavlja na zbivanjima oko i u životu glavnoga lika romana. Ovaj kratki, u dahu čitajući roman provokativan je i u...
"Pred nama se otvara 118 kratkih rezova koji funkcioniraju kao perforacija na filmu u koju ulaze oni kotačići fotoaparata koji ga pokreću pri svakom "okidanju", pri svakom pokušaju slikanja neke nove osobe, nekog zanimljivog prizora ili nepredviđene situacije. Upravo taj dojam imaju čitatelji koji krenu čitati roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" autora koji je svoj identitet otkrio tek što su se preko medija objavili rezultati šifriranog Natječaja. Riječ je o Robertu Rokliceru čiji se spisateljski nerv zaustavlja na zbivanjima oko i u životu glavnoga lika romana. Ovaj kratki, u dahu čitajući roman provokativan je i u isto poprilično ogoljen i okrutan pogled na onaj dio svakodnevlja koji se događa u kafićima, klubovima, na ulicama, na različitim subkulturnim okupljalištima, ali i iza zatvorenih vrata uredskih prostorija, u stanovima ili obiteljskim kućama. Zasićena je ovo proza brutalnoga realizma erotskim prizorima, govorom ulice, dobrim pivom i pelinkovcem, lakim ženama, izgubljenim muškarcima. Većina njih su neprilagođeni osobenjaci koji osjećaju strah pred nadolazećim događajima, a slika izvanjskoga svijeta koji se u romanu primjećuje snažna je kritika socijalnog i moralnog sustava. Od svih inačica humora dominira ona crnohumorna. Životni stil koji se prepoznaje u romanu sastoji se od poprilično jednostavnog dnevnog ritma ispijanja pića i frustracijskog "pražnjenja" u ženskome tijelu. Bez previše odgovora na pregršt neizgovorenih pitanja..."
O KNJIZI "BEZ DETALJA, MOLIM" : (iz recenzije, Božidar Petrač): "...Zbirka "Bez detalja molim" oslanja se jednim dijelom na poznati nam autorov pjesnički slog, ali joj nikako ne bismo mogli prigovoriti s vulgarnosti ili nedovoljne promišljenosti. Riječ je o poeziji nježnog lica s velikim ožiljkom. Robert Roklicer svoje stihove slaže vješto, kadšto anegdotalno, kadšto sumorno lirski, kadšto grubo i tvrdo. Začuđuje njegova snaga, njegova potisnuta nježnost i bezazlena otvorenost. No znamo da se ipak djelo i njegov autor ne mogu i ne smiju uvijek poistovjećivati." ...
O KNJIZI "BEZ DETALJA, MOLIM" : (iz recenzije, Božidar Petrač): "...Zbirka "Bez detalja molim" oslanja se jednim dijelom na poznati nam autorov pjesnički slog, ali joj nikako ne bismo mogli prigovoriti s vulgarnosti ili nedovoljne promišljenosti. Riječ je o poeziji nježnog lica s velikim ožiljkom. RobertRoklicer svoje stihove slaže vješto, kadšto anegdotalno, kadšto sumorno lirski, kadšto grubo i tvrdo. Začuđuje njegova snaga, njegova potisnuta nježnost i bezazlena otvorenost. No znamo da se ipak djelo i njegov autor ne mogu i ne smiju uvijek poistovjećivati."
"Pred nama se otvara 118 kratkih rezova koji funkcioniraju kao perforacija na filmu u koju ulaze oni kotačići fotoaparata koji ga pokreću pri svakom "okidanju", pri svakom pokušaju slikanja neke nove osobe, nekog zanimljivog prizora ili nepredviđene situacije. Upravo taj dojam imaju čitatelji koji krenu čitati roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" autora koji je svoj identitet otkrio tek što su se preko medija objavili rezultati šifriranog Natječaja. Riječ je o Robertu Rokliceru čiji se spisateljski nerv zaustavlja na zbivanjima oko i u životu glavnoga lika romana. Ovaj kratki, u dahu čitajući roman provokativan je i u isto poprilično ogoljen i okrutan pogled na onaj dio svakodnevlja koji se događa u kafićima, klubovima, na ulicama, na različitim subkulturnim okupljalištima, ali i iza zatvorenih vrata uredskih prostorija, u stanovima ili obiteljskim kućama. Zasićena je ovo proza brutalnoga realizma erotskim prizorima, govorom ulice, dobrim pivom i pelinkovcem, lakim ženama, izgubljenim muškarcima. Većina njih su neprilagođeni osobenjaci koji osjećaju strah pred nadolazećim događajima, a slika izvanjskoga svijeta koji se u romanu primjećuje snažna je kritika socijalnog i moralnog sustava. Od svih inačica humora dominira ona crnohumorna. Životni stil koji se prepoznaje u romanu sastoji se od poprilično jednostavnog dnevnog ritma ispijanja pića i frustracijskog "pražnjenja" u ženskome tijelu. Bez previše odgovora na pregršt neizgovorenih pitanja..."
HELENA SABLIĆ TOMIĆ