Vise ne idem na voznju biciklom bez Pro Sporta s okusom naranče. Onaj prije mi nikako nije odgovarao, ali ovaj novi je pun pogodak. Vraca snagu i izdrzljivost.

Ne znam baš, ima mi umjetnu boju, umjeti okus i kiselkasti miris (pogotovo nakon par dana). Nema veze se okusom domaćeg, finog, prirodnog ajvara.

Ni meni ovaj ajvar nije nešto, nekako je umjetan... Njah...

Nemalo puta sam se iznenadio da, iako je to valjda najtradicionalnije i najistarskije sto u Istri postoji na meniju, gotovo niko van Istre o tome pojma nema, osim ako nije cesti gost, pa su ga Istrijani prosvijetlili.

U svakom slucaju, stvar koju MORATE probati, naravno, u nekoj od bezbroj istarskih konoba. Supa dolazi od istarske rijeci - Supati - kruh supa vino (upija, cucla), a onda korisnici supaju supu. Dakle, Istarska supa se ne pije ni ne jede, ona se supa!

Radi se o Teranu zagrijanom uz ognjisce, u koji je umocen prepeceni kruh, prethodno namocen u maslinovo ulje i sve skupa malo popareno.

Konzumira se iz bukalete koja kruzi u drustvu!

Oprez, nerijetko su neznalci koji nagrnu na supu vrlo brzo pripiti, pa je bitno da je neko trijezne glave kako bi mogao nastaviti voznju prema smjestaju :)

Najdraži mi sladoled - jeftin, čokoladni s vanilijom, taman kad misliš da je radost gotova unutra uz štapić te dočeka još finog čokoladnog iznenađenja. Divota. Fantazija za ispod 10kn. :)