Meni osobno najdraža konoba u kojoj sam ikad bio! Potpuno neuređena i lišena nepotrebnih ukrasa. Jedini ukrasi koje ćete tamo naći su pršuti koji vise sa stropa, bačve svih dimenzija, flaše pune domaće rakije i pokoja fotografija slikana u tom prostoru. Izuzetno gostoljubiva baka vodi tu konobu u kojoj joj pomažu unuke. Uvijek ponude rakije na probanje, a sve jedna je izvrsna!!! Na žalost za sada nemam sliku, ali nadam se da će netko otići i probati što se tamo nudi. Ja nikad nisam požalio!...
Meni osobno najdraža konoba u kojoj sam ikad bio! Potpuno neuređena i lišena nepotrebnih ukrasa. Jedini ukrasi koje ćete tamo naći su pršuti koji vise sa stropa, bačve svih dimenzija, flaše pune domaće rakije i pokoja fotografija slikana u tom prostoru. Izuzetno gostoljubiva baka vodi tu konobu u kojoj joj pomažu unuke. Uvijek ponude rakije na probanje, a sve jedna je izvrsna!!! Na žalost za sada nemam sliku, ali nadam se da će netko otići i probati što se tamo nudi. Ja nikad nisam požalio!
E da...samo da napomenem da tamo nećete nači na brzu uslugu i takve gluposti. Tamo se sve odvija u svom vlastitom tempu, ali to je samo jedna od čari tog mjesta.
Dugo nisam ostala ovoliko oduševljena sa nekim mjestom, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo tamo navratili sasvim slučajno. Praznik rada, odlučili smo se maknuti iz Zagreba i planinariti malo po Samoborsko-Žumberačkom kraju. Odluka je pala na Japetić. Međutim na vrhu nas je dočekala neviđenja gužva te smo odlučili ručati na nekom drugom mjestu negdje usput prema Zagrebu. I tako se sjetimo da smo vidjeli tablu za Vinsku kuću u Sv. Jani, a pošto sam vidjela i prije njihovu reklamu na jednoj od internetskih stranica vezanih uz izlete, odlučili smo provjeriti da li tamo ima mjesta za nas.
Kada smo došli prvo smo mislili da rest...
Dugo nisam ostala ovoliko oduševljena sa nekim mjestom, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo tamo navratili sasvim slučajno. Praznik rada, odlučili smo se maknuti iz Zagreba i planinariti malo po Samoborsko-Žumberačkom kraju. Odluka je pala na Japetić. Međutim na vrhu nas je dočekala neviđenja gužva te smo odlučili ručati na nekom drugom mjestu negdje usput prema Zagrebu. I tako se sjetimo da smo vidjeli tablu za Vinsku kuću u Sv. Jani, a pošto sam vidjela i prije njihovu reklamu na jednoj od internetskih stranica vezanih uz izlete, odlučili smo provjeriti da li tamo ima mjesta za nas.
Kada smo došli prvo smo mislili da restoran ne radi, nasuprot jednom Japetiću, ispred ovog restorana je bio jedan auto parkiran. Žalosno je da će ljudi rađe stajati u redu za hranu, nego se raspitati da li u tom kraju postoji još neka lokacija koju se može posjetiti.
Na našu sreću restoran je radio, i odmah nas je došao obići vlasnik restorana. Svi su jako pristupačni i domaći i nemate osjećaj kao da ste došli samo na ručak, već u goste. Tada smo saznali da tek predvečer očekuju autobus pun planinara iz Rijeke.
Vlasnik nam je odmah ponudio vino koje smo morali odbiti zbog toga što smo došli autom, a Zagreb je ipak daleko (i vidjeli smo par usputnih patrola koje čekaju), međutim gazda se nije dao, rekao je da on časti i da mi moramo probati njegovo vino.
Od vina nude chardonnay i rizling. Ja osobno preporučam ovaj chardonnay jer nije sladak, a opet nije niti prekisel, taman pitak koliko treba biti.
Što se tiče hrane nude razna jela, može se i unaprijed naručiti da pripreme nešto ispod peke (npr. janjetinu ili njihove domaće patke). Imaju i svježu pastrvu - što je bio moj odabir. Moj partner se odlučio igrati na "sigurno" pa je naručio pileći zagrebački. Uz to uzeli smo juhicu od gljiva, mješanu i šopsku salatu, te za prilog povrće na žaru.
Umjesto deserta popili smo cappuchino i mislili smo da tu priča staje, ali gazda je došao opet k nama i tako smo se zapričali uz novu rundu vina.
Ono što nas je najviše iznenadilo na kraju je bio račun. Sveukupno 200kn za nas dvoje, niti kap vina nam nije bilo zaračunato. Ostali smo šokirani i naravno, ja bez još jedne buteljke chardonnaya nisam htjela doma ići. Na kraju jedina briga nam je bila kako doći do doma, a da zaobiđemo poreznike :))
Osim vina i dobre domaće hrane, ovo domaćinstvo i nudi 10 soba za noćenje. Sve su uredno i lijepo uređene, sa televizorom, a cijena noćenja je 150kn pojedinačno, za veće grupe se može sve dogovoriti.
Osim toga imaju i dvoranu za sastanke, organiziraju slavlja, a blizina Japetića otvara brojne mogućnosti za izlete, šetnje i sportske aktivnosti.
Sve u svemu ono što nas se najviše dojmilo su ljudi i gostoprimstvo. Nešto što je trebao biti samo usputni ručak, pretvorilo se u jedno ugodno druženje i ja jedva čekam da opet navratimo tamo!
Meni osobno najdraža konoba u kojoj sam ikad bio! Potpuno neuređena i lišena nepotrebnih ukrasa. Jedini ukrasi koje ćete tamo naći su pršuti koji vise sa stropa, bačve svih dimenzija, flaše pune domaće rakije i pokoja fotografija slikana u tom prostoru. Izuzetno gostoljubiva baka vodi tu konobu u kojoj joj pomažu unuke. Uvijek ponude rakije na probanje, a sve jedna je izvrsna!!! Na žalost za sada nemam sliku, ali nadam se da će netko otići i probati što se tamo nudi. Ja nikad nisam požalio!