Slojevit film koji se na dosta brutalan način dotiče raznih društvenih problema obitelji, školstva, prijateljstva. Način na koji je film napravljen je klasično japanski, brutalan, bez rezerve. Meni se poprilično svidio, pa ako imate priliku, bacite oko.

Prateći životnu priču gejše Sayuri, čitatelji ovog fascinantnog romana pržetog erotikom i egzotikom, upoznat će daleki svijet starog Kyota i njegove glasovite četvrti gejši, Giona.

Ništa manje uzbudljiv nije ni intimni svijet junakinje, koja nam prisno povjerava svoje strahove i očekivanja, suparništva i uspjehe.                                                                        Arthur Golden definitivno je promijenio svačije poglede na gejše pa čak i one sa predrasusama o njima i njihovom načinu života. Sama sa svojim snovima, glavna junakinja knjige vrlo detaljno opisuje što je značilo biti gejša onog doba prije rata, koje su njezine odlike i što se od nje očekuje. U tako detaljnom opisu njezina života i njezinih maštanja, Golden na kraju knjige čini neočekivan preokret događanja, te život junakinje koja je prepričavala svoju priču napokon ima smisla i donosi sretan kraj jednog vrlo teškog života.

Autor je fenomenalno dočarao svaki djelić života jedne gejše; kako postaje gejša, ponašanje, kako jede, kako se oblači itd. Definitivno je razbio sve predrasude o njima te onaj tko još nije pročitao ovu knjigu brzo u knjižnicu! Ako nekome nije po volji knjiga može pogledati i film snimljen po istoimenoj knjizi.

Evo sinoć 03.06. su imali izvedbu u dvorani Dražena Petrovića (Cibona) i mogu reći da su dojmovi super. Dinamično, gotovo bez stajanja, sa izmjenama brzih i sporijih dijelova. Izvedba se protezala od meditavno umirujućih dijelova do nevjerojatno dinamičnih dionica koje su ostavljale bez daha. Kombinacije malih i velikih bubnjeva, činela, žičanih instrumenata i vokalnih izvedbi prenose duh tradicionalnog Japana na vrlo efektan način.

U sredini je bila jedna pauza od 20 minuta koja je zbilja i bila potrebna s obzirom na dvoranu.

Moram se dotaknuti dvorane jer je ozbiljno narušavala fantastičnu izvedbu. Jako visoka temperatura u dvorani, stolice bez naslona (barem u ovom dijelu gdje sam ja sjedio), bez zraka - jedva se dalo izdržati tih 3 sata koliko je ukupno trebalo sjediti u dvorani.

No, sve u svemu, jako lijepo iskustvo i preporučam svima koji vole dobar ritam.

HIM raja

Prije mjesec dana vidijo ja plakat i reko super stvar, bubnjevi, ritam-toooo. Porazgovaro ja sa curkom kad ono nas dvoje kao vrsni stručnjaci za akustične prostore--odlučismo da nećemo ići na koncerat, jerbo nije takova dvorana za takove stvari, pa nismo ni kupili karate. Naravno pogriješili smo, ali nismo. Na sam dan koncerta javlja Maaja da smo dobili 2 VIP karate i naravno da SAD idemo .

Ritam genijalan, bubnjevi (basevi) sviju frekvencija, činele, bum-tras, ninđe i gejše lupaju po svemu i svačemu k'oda im je to ćaća kupio, raju podignu do euforije....jednom je raja na minu stala kad su počeli pljeskat, a ono ovi zakočili pa laganini dizali ritam a mi počeli šaketat, hehehe, nije za zamjerit neidem svaki dan na koncerat. Zvuči kao Techno, a elektronike niđe, sve od same prirode u kombinaciji sa darovima sluha i motorike, dragih nam prijatelja japanaca. U par navrata je i jedan ninđa pjevo solo dionicu, zaista se trudio, i kontam da njima puuuno znači, nešto k'o nama ganga ili klapska pisma. Nije da samo lupaju, odličan je i scenski nastup, folovi-golovi, kao igraju se činelama, pa nešto dobacuju jedni drugima pa fataju, cirkusiraju....raja otkida.

U loži su sjedalice sa naslonom i čist ugodne pa i za duže bivanje, a od temperature još nitko nije umro, ali od hladnoće jest. Što se tiče kisika, može se popravit bombonom i kiselom.

Po prvi put u životu (još sam mlad) jeo sam suši (neznam kako se na nipponskom piše), i čist je ok, samo da ima još vegete, papra i soli. Na suši sam nabaso posli pauze, i naravno da je poslovna raja zagrebačka obrstila skoro sve, razumijem jiha jer nemaju vremena za kuhat, tako da su ostala 2 komada. E pa naravno, da nisam bijo bosanac, pa sam pojo samo 1, a onaj sam ostavijo za sutra nekome, hehehe.

Kako kod nas doma kažu:

Suma sumarum, čista 10-ka, pogotovo kad je mukte.